Dva su osnovna razloga za novim Zakonom o regionalnom razvoju Republike Hrvatske. Prvi razlog je prilagođavanje postojećeg Zakona vremenu teške ekonomske i financijske situacije. Situacija diktira što učinkovitije usmjeravanje javnih sredstava u poticanje regionalnog razvoja. Drugi razlog je činjenica kako određena zakonska rješenja institucionalnog i strateškog okvira politike regionalnoga razvoja je potrebno urediti i prilagoditi ih novim usmjerenjima kohezijske politike Europske unije koja nisu adekvatno zastupljena u postojećem zakonu. Postojeći Zakon o regionalnom razvoju na snazi je od 17.12.2009 godine.
Konačan nacrt Zakona predstavljen je na 190. sjednici Vlade RH 6.11.2014 godine. Na njoj je ministar regionalnoga razvoja i fondova EU Branko Grčić istaknuo da se ovim zakonom uvodi pravedniji sustav u smislu efikasnijeg planiranja regionalnoga razvoja.
Na službenim stranicama Vlade RH istaknute su ključne novine novog zakona, a to su; uvođenje četiri urbane aglomeracije sa sjedištima u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku i većih odnosno manjih urbanih područja, s obvezom donošenja svojih strategija urbanog razvoja kao osnovice za planiranje projekata sufinanciranih kroz fondove Europske unije i druge izvore.
Stupanjem ovog zakona na snagu zakon o područjima posebne državne skrbi i Zakon o brdsko-planinskim područjima prestaju važiti, a mnoge njihove stavke se implementiraju u ovaj Zakon. Zakon o otocima i Zakon o obnovi i razvoju Grada Vukovara ostaju na snazi.
U zakonu su specificirana i planska područja;
- Središnja Hrvatska; Grad Zagreb i županije: Zagrebačka, Karlovačka, Sisačko-moslavačka i Bjelovarsko-bilogorska.
- Sjeverozapadna Hrvatska; Krapinsko-zagorska, Koprivničko-križevačka, Varaždinska i Međimurska.
- Istočna Hrvatska; Virovitičko-podravska, Osječko-baranjska, Vukovarsko-srijemska, Brodsko-posavska i Požeško-slavonska.
- Sjeverni Jadran i Lika; Primorsko-goranska, Istarska i Ličko-senjska.
- Srednji i Južni Jadran; Zadarska, Šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska i Dubrovačko-neretvanska.
U zakonu se posebno se ističe primjena nove jedinstvene kategorizacije potpomognutih područja definiranih prema indeksu razvijenosti.
Novi sustav kategorizacije za područja regionalne samouprave izgleda ovako:
- I. skupinu jedinica područne (regionalne) samouprave čija je vrijednost indeksa razvijenosti manja od 75% prosjeka Republike Hrvatske,
- II. skupinu jedinica područne (regionalne) samouprave čija je vrijednost indeksa razvijenosti od 75% do manje od 100% prosjeka Republike Hrvatske,
- III. skupinu jedinica područne (regionalne) samouprave čija je vrijednost indeksa razvijenosti između od 100% do manje od 125% prosjeka Republike Hrvatske,
- IV. skupinu jedinica područne (regionalne) samouprave čija je vrijednost indeksa razvijenosti 125% i više od prosjeka Republike Hrvatske
Poticajne mjere za slabije razvijena područja:
- Olakšice kod plaćanja poreza na dobit, poreza na promet nekretnina i naknade za iskorištavanje mineralnih sirovina.
- Olakšice obveznicima poreza na dohodak koji samostalno obavljaju djelatnost.
- Uvećanje udjela Jedinica lokalne samouprave u prihodima od poreza na dohodak.
- Pomoć županijama i JLS u razdjelu 025 Ministarstva financija.
Za područja koja ostaju bez potpora uvodi se prijelazno razdoblje isključivanja i uključivanja u sustav potpora te se uvodi mogućnost sklapanja razvojnog sporazuma kao višegodišnjeg dokumenta. Navedeni zakon predviđa i osnivanje Vijeća za regionalni razvoj, kako bi se osnažila suradnja s predstavnicima regionalne i lokalne razine te znanstveno-stručne zajednice u pogledu formuliranja i praćenja rezultata i učinkovitosti politike regionalnoga razvoja.
Vlada Republike Hrvatske donijela je Program konkurentnosti kojim utvrđuju mjere poticanja regionalne konkurentnosti i urbanog razvoja, nositelji provedbe mjera, provedbene aktivnosti, izvori sredstava, te metodologija praćenja i vrednovanja provedbe pojedinih mjera. To je samo jedan od programa nositelja regionalnog razvoja kojeg bi novi zakon trebao urediti i ravnomjerno raspoređivati sredstva.
Temeljni izvor sredstava potrebnih za provedbu Programa poticanja regionalne konkurentnosti i urbanog razvoja bit će europski strukturni i investicijski fondovi. Nacionalni doprinos za provedbu ovih Programa će se osigurati u skladu s ranije utvrđenim proračunskim limitima Ministarstva te kroz druge izvore, a koji se prvenstveno odnose na proračune jedinica lokalne i područne samouprave te njihovih proračunskih i izvanproračunskih korisnika. Ministarstvo bi trebalo u svome proračunu osigurati sredstva za mjeru kojom se osigurava stručna i financijska pomoć za pripremu i provedbu razvojnih projekata.
Usklađivanje zakona se očekuje do kraja 2014, dok cjelovita primjena novog sustava 2015. godine.
Nadajmo se da će se ključna ideja pravilne raspodjele sredstava regijama kako bi se osigurao ravnomjerniji regionalni razvoj, što je i razlog donošenja novog Zakona i zaživjeti.
Filip Bilić