Pitanje opstanka drugog mirovinskog stupa

Sustav mirovinskog osiguranja u Republici Hrvatskoj uređen je i provodi se kao obvezno mirovinsko osiguranje na temelju međugeneracijske solidarnosti te kao obvezno i dobrovoljno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje. Dakle, osiguranici drugog mirovinskog stupa u Republici Hrvatskoj osigurani su na temelju generacijske solidarnosti prema Zakonu o mirovinskom osiguranju i koji su mlađi od 40 godina obvezno osiguravaju u mirovinskom fondu koji sami izaberu uz poštivanje opcije izbora kategorija postaju članovi mirovinskog fonda, sukladno odredbama Zakona o obveznim mirovinskim fondovima. Prikupljena sredstva doprinosa u visini 5% bruto plaće za obvezno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje Središnji registar osiguranika raspoređuje u mirovinske fondove.

Osnovni problem mirovinskog sustava u Hrvatskoj jest financiranje rashoda samih mirovinskih rashoda doprinosima uz, sve više značajno, transferima iz državnog proračuna. Uz spomenuto, značajan problem predstavlja i nemogućnost pokrivanja tranzicijskog troška. Navedeni problemi pokušali su se riješiti mirovinskom reformom, no to nije postiglo značajnije uspjehe. Mirovine su i dalje niske, a odnos broja osiguranika i umirovljenika je i dalje nepovoljan te se pogoršava iz mjeseca u mjesec.

Postavlja se pitanje da li je dosadašnji mirovinski sustav održiv i koja je budućnost drugog stupa mirovinskog osiguranja u Hrvatskoj?

Na prethodno pitanje odgovor može se dati iz samog pogleda na omjer broja korisnika mirovina i samih osiguranika. Budući da ne postoje potpuni podaci o uplatama doprinosa u drugi mirovinski stup, za sljedeću analizu koristit će se poznati podaci za prethodnu, 2016. godinu.

Tablica 1. Struktura korisnika mirovina i osiguranika u razdoblju od svibnja do listopada 2017. godine

Struktura Svibanj Lipanj Srpanj Kolovoz Rujan Listopad
Korisnici 1.139.246 1.138,744 1.138.744 1.139.604 1.140.023 1.140.272
Osiguranici 1.503.700 1.525.457 1.532.009 1.525.489 1.514.241 1.496.040

Izvor: HZMO, 2017.

Kao što je i vidljivo iz prethodne tablice, najnoviji podaci prikazuju da broj korisnika mirovina iz mjeseca u mjesec raste, dok broj osiguranika pada. Zaključno, sam koeficijent ovisnosti korisnika mirovina o osiguranicima (njihovim uplatama doprinosa) je izrazito neadekvatan da bi sustav bio održiv. Uz same uplate doprinosa, značajnije troškove predstavljaju i razne naknade koji su osiguranici dužni plaćati. Stopa zaposlenosti u Republici Hrvatskoj je niža u odnosu na ostale zemlje EU, a temeljem prethodne tablice postavlja se pitanje – tko će plaćati visoke doprinose i naknade ako broj osiguranika pada, a broj korisnika raste?

Tablica 2. Uplate doprinosa II. stupa u 2016. godini (kn)

Mjeseci 2016. Iznos mjesečnih uplata doprinosa II. stupa Promjena prema prethodnom mjesecu (%) Promjena prema istom mjesecu 2015. (%) Odstupanje od prosječne mjesečne uplate I–XII. 2016.  (%)
Siječanj 421.475.634,04 -5,20 -5,63 -0,24
Veljača 423.313.734,29 0,44 -5,22 7,55
Ožujak 430.333.593,28 1,66 -3,64 4,71
Travanj 443.171.101,93 2,98 -0,77 2,92
Svibanj 446.437.040,64 0,74 -0,04 0,54
Lipanj 449.433.669,40 0,67 0,63 3,95
Srpanj 458.651.574,96 2,05 2,70 1,99
Kolovoz 451.235.093,39 -1,62 1,04 4,40
Rujan 459.122.535,49 1,75 2,80 5,08
Listopad 455.903.726,27 -0,70 2,08 5,24
Studeni 451.372.570,66 -0,99 1,07 4,05
Prosinac 468.844.002,42 3,87 4,98 5,45
UKUPNO 5.359.294.276,77

Izvor: REGOS, 2016.

Prethodne godine, samo iz uplaćenih doprinosa zarađeno je više od pet milijardi kuna. Primjetno je da u većini mjeseci iznos uplaćenih doprinosa raste u odnosu na prošli mjesec te je važno za primijetiti da se samo iz doprinosa za drugi mirovinski stup prikupljaju enormne količine novca. Također, već spomenuti doprinosi koji se uplaćuju u drugi mirovinski stup predstavljaju imovinu fonda, a sami mirovinski fondovi svoju imovinu temeljno baziraju na ulaganjima u državne obveznice, laički rečeno na financiranje rastućeg javnog duga Republike Hrvatske.

Tablica 3. Uplaćeni doprinosi u obvezene mirovinske fondove u razdoblju od 2006. do 2015.godine (u mil. kn. kumulativno)

Uplaćeni doprinosi Upravljačke naknade Ulazne naknade Ukupne naknade Dobit
31.12.2006. 13.799 391 960 487 103.396
31.12.2007. 17.819 570 121 692 212.407
31.12.2008. 22.361 756 150 906 319.857
31.12.2009. 26.974 961 182 1.143 463.448
31.12.2010. 31.550 1.206 214 1.420 639.312
31.12.2011. 36.461 1.461 247 1.708 799.805
31.12.2012. 41.477 1.499 281 1.948 911.187
31.12.2013. 46.492 1.747 316 2.230 1043.195
31.12.2014. 51.359 2.065 359 2.591 1207.935
31.12.2015. 56.519 2.448 409 3.024 1407.159

Izvor: HANFA

Kao što je i očekivano, uplaćeni doprinosi u obvezne mirovinske fondove iz godine u godinu rastu (promatrajući od 2006. godine). Nadalje, jasno je da upravljačke naknade u promatranom periodu rastu iznadorporcionalno od ulaznih naknada. Zanimljivo je da kroz cijelo promatrano razdoblje udio upravljačkih naknada u ukupnim naknadama iznosi više od 70%, a posljednje, 2015. godine, taj udio iznosi nešto više od 80%. Sama tablica zapravo predstavlja realnu sliku stanja mirovinskog sustava – zaključak je jasan: visoki su izdaci za doprinose i naknade koje plaćaju sami građani Republike Hrvatske, a spomenute uplate čine značajan udio u dobiti samih mirovinskih fondova.

Zaključno, u većini post-tranzicijskih zemalja Europe, pa tako i u Hrvatskoj, mirovinski sustav na temelju međugeneracijske solidarnosti je u velikim poteškoćama. Prije svega prisutni su značajni psihološki i demografski problemi koji doprinose lošem stanju i funkcioniranju mirovinskog sustava u Hrvatskoj. Osnovni psihološki problemi su primano oslanjanje na državu u pogledu osiguranja mirovina te preuranjeni odlazak u mirovinu. Nadalje, demografski problem koji je očit u Hrvatskoj jest intenzivno starenje stanovništva i povećanje broja umirovljenika uz povećanje očekivanog trajanja života. Nadalje, veliki je broj umirovljenika koji pojedinačno primaju male mirovine s tendencijom njihovog pada, a značajno je i dugotrajno korištenje mirovinskih prava u Hrvatskoj. Javni mirovinski sustav zbog svega navedenog zahtjeva transfere iz proračuna središnje države za pokrivanje ukupnih mirovinskih rashoda., uzrokovano fiskalnim deficitom u mirovinskom sustavu koji je osnovni pokazatelj neodrživog mirovinskog sustava.

Zemlje poput Slovačke i Mađarske ukinule su obvezno članstvo u drugom mirovinskom stupu primarno zbog prevelikih naknada za upravljanje obveznih mirovinskih fondova. Republika Hrvatska nije dovodila u pitanje privatizaciju drugog mirovinskog stupa  kao i njegovo ukidanje, već on i dalje ostaje obvezan za osiguranike. Naprotiv, nalaže se mogućnost povećanja izdvajanja u drugi mirovinski stup, a već aktualno niske mirovine pokrivaju se iz drugog stupa mirovinskog sustava koji nije dugoročno održiv.

Ivana Grabovac