Do prije pedesetak godina, kada se u Velikoj Britaniji samo 5% srednjoškolaca odlučivalo za studiranje, država im nije pokrivala samo iznos školarine, već su dobivali i džeparac. Danas, kada se ta brojka popela na 45%, provođenjem brojnih reformi nastoji se iskorijeniti elitnost i uspostaviti učinkovit sustav masovnog visokog obrazovanja.
Rješenje problema ponudila je posljednja neovisna procjena visokog školstva i studentskih financija, na čelu sa Lordom Brownom, bivšim predsjednikom Britanskog Parlamenta, objavljena 12. listopada 2010. Najznačajniji prijedlog ovog izvješća je prebacivanje tereta 80% troškova sveučilišta s poreznih obveznika na studente, što bi dovelo do rasta školarina na pojedinim fakultetima i do 9000 funti. Prema podacima iz 2007. ( izvor: OECD ) Velika Britanija trenutno izdvaja samo 1,3 % BDP za financiranje visokog školstva, te već sad 50% troškova visokog obrazovanja financira se iz džepova studenata ili njihovih roditelja. Kako bi studenti koji si ne mogu priuštiti ovolike izdatke mogli uopće studirati, država im odobrava zajmove. Lord Brown u svom izvješću predlaže otplaćivanje studentskih zajmova i do 30 godina nakon završetka školovanja. Naime otplata bi se vršila po stopi od 9% godišnjeg dohotka koji iznosi minimalno 21000 funti i uz kamatnu stopu od 2,2% plus inflacija. Ukoliko bi pojedini akademski građanin ostvarivao niži dohodak od predviđene granice ili ukoliko bi izgubio posao, kamatna stopa iznosila bi nula. Također, dug neotplaćen nakon 30 godina, bio bi otpisan. Prema riječima lorda Browna visoko obrazovanje više će platiti bogati. Procjenjuje se da će 40% studenata koji će nakon završetka fakulteta zarađivati najviše, otplatiti studentski zajam do kraja, dok će oni manje sretni, zapravo platiti nižu cijenu nego što plaćaju sad. Međutim, gubitnici u cijeloj priči bila bi upravo sveučilišta, jer bi potpora od strane države za određene kolegije, čak i određena područja među kojima su najčešće spominjane humanističke znanosti i umjetnosti, izostati. Potražnja i ponuda za određenim kolegijima određivat će hoće li će se oni podučavati, što će neizostavno značiti da neki neće opstati, a moglo bi također dovesti i do zatvaranja pojedinih katedri.
Brojna su sukobljena mišljenja o tome da li bi se obrazovanje trebalo prepustiti na milost i nemilost tržišta. Da li će primjer SAD-a osim Velike Britanije slijediti i druge zemlje? Da li je tržište efikasno u području visokog obrazovanja? Pitanja su koja se u posljednje vrijeme sve više postavljaju. Hrvatska, barem se zasad tako čini u svjetlu novog prijedloga zakona o obrazovanju, nema namjeru slijediti trend privatizacije visokog školstva. Ipak, pojedini skeptici Bolonjskog procesa, smatraju da je uveden kako bi olakšao privatizaciju. Prema tome, budućnost bi nam mogla donijeti integraciju u još jednom pogledu, europsko jedinstveno tržište obrazovanja.
Autorica osvrta: Željana Soldo