Nedavno je Vlada RH objavila „Prijedlog mjera i smjernice za izradu proračuna za 2012.“ u kojem, između ostalog, najavljuje povećanje stopa poreza na dodanu vrijednost s 23 na 25%, dok bi se na neke proizvode (ulja, masti, dječja hrana, opskrba vodom) primjenjivala stopa od 10%. Takva mjera u skladu je s najavljenom i prema većini ekonomskih analitičara, neophodnom fiskalnom konsolidacijom koja bi, barem nakratko, trebala vratit povjerenje financijskog tržišta i spriječiti pad kreditnog rejtinga s negativnim posljedicama.
Planirano povećanje PDV-a bi u 2012. trebalo hrvatskom proračunu donijeti oko 2,5 milijarde kuna prihoda što je 92,5% od ukupnog planiranog povećanja prihoda, koje bi trebalo iznositi 2,7 milijardi kuna. To znači da bi prihodi u 2012. trebali narasti na 108 milijardi kuna. Uz povećanje prihoda, Vlada planira i smanjenje rashoda za 4,7 milijardi kuna na razinu od 117,6 milijardi kuna. Takav proračun rezultirat će deficitom u iznosu od 9,6 milijardi kuna ili 2,8% BDP-a, što je u odnosu na prošlu godinu smanjenje za 1,6 postotnih bodova BDP-a ili 5,3 milijarde kuna. Inače, guverner Rohatinski upozorio je Vladu da proračunski rezovi moraju iznositi barem 9 milijardi kuna ili bi Hrvatsku mogao zadesiti scenarij Grčke. Da bi reforme trebale biti odlučnije rekao je i pomoćnik ministra prometa, iskusni menadžer Vladimir Ferdelji i ekspresno dobio otkaz uz premijerovu opasku: „Sorry!“
Iako većina ekonomista, uključujući i guvernera Rohatinskog, pozdravlja odluku Vlade da poveća PDV, neki kritiziraju da je ta mjera donesena samo u svrhu punjenja proračuna i da je u poreznoj reformi zanemarena razvojna komponenta. Mnogi se pribojavaju da će povećanje poreza na dodanu vrijednost smanjiti ionako nisku domaću potrošnju, koja je bitna sastavnica BDP-a. Vlada bi takav scenarij trebala ublažiti ulaganjem prikupljenih sredstava u gospodarstvo koje bi trebalo odgovoriti smanjivanjem cijena kako bi se održala potrošnja. Povećan pritisak na potrošačku košaricu najsiromašnijih dijelom će se smanjiti povećanjem neoporezivog dohotka. Najcrnje prognoze najavljuju i pokretanje inflatorne spirale inducirane povećanjem cijena, no to je ipak teško ostvariv scenarij. Čisto matematički gledano, sam rast PDV-a od 2% može djelovati na rast cijena u jednakom postotku. Međutim, znamo da ekonomija nije (isključivo) matematika pa je lako moguće da će trgovci iskoristiti novonastalu situaciju kako bi povećali marže i dodatno poskupili cijene potrošnih dobara. Općenito, hrvatski porezni sustav iznimno je potrošački orijentiran i PDV zauzima oko dvije trećine ukupnih poreznih prihoda.
Osim povećanja osnovne stope PDV-a, Hrvatsku u bliskoj budućnosti očekuje i ukidanje nulte stope koja se do sada obračunavala na kruh, mlijeko, lijekove, medicinske implantate, knjige, udžbenike, znanstvene časopise i usluge javnog prikazivanja filmova. To ukidanje će se provesti radi usklađivanja hrvatskog poreznog sustava sa Šestom smjernicom EU koja predviđa jednu opću stopu između 15 i 25% te dvije snižene stope od najmanje 5%. Zanimljivo je napomenuti kako smjernice u EU nemaju obvezujući karakter i da su neke države poput Belgije, Danske, Finske, Irske, Italije, Švedske, Velike Britanije, Cipra, Malte i Poljske i nakon ulaska zadržale nultu stopu PDV-a. Naš zakonodavac ju je odlučio ukinuti, ne zato jer je bio primoran, nego zato što je u toj smjernici vidio priliku za dodatno povećanje poreznih prihoda. Samo ukidanje nulte stope trebalo bi donijeti dodatne 2 milijarde kuna hrvatskom proračunu, a dobra koja su se dosada oporezivala nultom stopom će se sada oporezivati po sniženoj stopi od 5 ili 10%. Porezna izuzeća, snižene i nulte stope se inače uvode kako bi se smanjila regresivnost poreza tj. pojava da porez jače opterećuje stanovništvo s nižim dohotkom. No, tu se javlja problem da porezna izuzeća i sniženje stope jednako koriste bogati kao i siromašni, kao i činjenica da veći broj poreznih stopa nosi i veće administrativne troškove, dodatno komplicira porezni sustav i otežava prikupljanje poreza. Zbog svega toga, ekonomska teorija govori da je najbolji model poreza na dodanu vrijednost onaj koji sadrži jednu opću stopu sa širokom osnovicom i sa što manje poreznih izuzeća i oslobođenja, prema čemu usmjerava i Šesta smjernica. Takav model donosi najizdašnije prihode i jednostavan je za prikupljanje. Također, prečesto mijenjanje poreznih stopa nepoželjno je jer destabilizira porezni sustav i izaziva nepovjerenje gospodarskih subjekata.
Sve u svemu, možemo zaključiti da je povećanje stope poreza na dodatnu vrijednost u sadašnjem trenutku bila nužnost uvjetovana neophodnom fiskalnom konsolidacijom, ali da ono nije dovoljno. Reforme moraju biti konkretnije, a prikupljena sredstva moraju se iskoristiti na efikasan način kako bi se potaknuo gospodarski rast. U protivnom ćemo za četiri godine ponovo čuti: „Sorry!“
Autor osvrta: Hrvoje Vargić